Od 100 milijardi tona odjevnih predmeta, koliko ih se proizvede svake godine, čak 92 milijuna tona završi na odlagalištima. To znači da svake sekunde na odlagalištu završi jedan kamion smeća pun odjeće, ističu na portalu Earth.org koji se bavi utjecajem različitih faktora na onečišćenje okoliša.
Ako se trendovi nastave, količina otpada koju proizvodi modna industrija do kraja desetljeća porast će na 134 milijuna tona godišnje, odnosno na gotovo dva kamiona tekstilnog otpada koji će svake sekunde završavati na otpadu, upozoravaju stručnjaci. Procjenjuje se da samo u SAD-u oko 85 posto tekstila koji građani imaju u domovima tijekom godine završi na otpadu, što odgovara količini od otprilike 37 kilograma. Statistika kaže da odbačene odjevne predmete nosimo u prosjeku sedam do deset puta prije nego završe na otpadu, što je puno gore nego prije 15-ak godina. Tad smo odjeću nosili barem 10 do 12 prije odbacivanja, upozoravaju stručnjaci. Zbog toga se procjenjuje da je, od približno 150 milijuna odjevnih predmeta proizvedenih u svijetu 2012. godine, čak oko 60 posto njih odbačeno tek nekoliko godina nakon proizvodnje.
A upravo je modna industrija odgovorna je za čak 20 posto globalne proizvodnje otpadnih voda. U procesu bojanja i dorade tkanina otpušta se oko 3 posto globalne emisije CO2. Osim toga, tzv. ‘brza moda’ doprinosi i tome da se svakodnevno troše ogromne količine vode: za izradu jedne majice potrebno je oko 2700 litara vode, što bi bilo dovoljno za piće za jednog čovjeka oko 900 dana. Usporedbe radi, na jedno pranje rublja u perilici u prosjeku se potroši između 50 i 60 litara vode. Dakle, riječ je o velikoj ugrozi okoliša. Najgori aspekt ovog problema ipak je činjenica da se većina odjeće koju bacimo ne reciklira, odnosno tek 12 posto materijala završi u reciklaži. Naime, način na koji se tkanine proizvode često nije pogodan za recikliranje, jer je u pitanju mješavina prirodnih i umjetnih niti te plastike i metala. Zbog toga nas ne treba iznenaditi podatak da čak oko 10 posto mikroplastike raspršene u oceanu svake godine dolazi upravo od tekstila. Nije samo riječ o odjeći koju odbacimo, nego i o tome da se tijekom procesa pranja i sušenja svakog takvog odjevnog predmeta odbacuju mikrofilamenti koji prolaze kroz naše kanalizacijske sustave i završavaju u vodi. Procjenjuje se da je riječ o onečišćenju kakvo bi inače proizvelo više od 50 milijardi plastičnih boca.
Ukratko, važno je osvijestiti da svojim navikama vezano uz nabavu odjeće i njeno korištenje možemo napraviti značajnu promjenu. Prije svega, treba kupovati odjeću pametno, birajući komade koji mogu koristiti za različite prilike tijekom višegodišnjeg razdoblja i materijale koji se mogu reciklirati. Ne kupujte odjeću samo zato što je na sniženju i ne gomilajte je u ormarima. Naučite popravljati odjeću, odnosno pronađite krojače koji to rade, kako biste vrijedne komade mogli koristiti što dulje. Uz malo kreativnosti, neke odjevne predmete koje biste bacili možete iskoristiti na drugi način. Na primjer, od stare košulje možete izraditi kapu koja će vas ljeti čuvati od sunca, a od starih iznošenih traperica ili haljine koju ste godinama nosili torbu za neformalni izlazak i slično.
Ako volite pratiti modu i često kupujete stvari zato što su trenutno hit na modnoj pisti, pronađite ljude s kojima ono što niste iznosili možete razmjenjivati, umjesto da odjeća stoji u ormaru i na kraju ju bacate, ili razmislite o tome da ono što je još nosivo poklonite onima kojima je to potrebno. Umjesto da bacate odjeću, barem dva puta godišnje proberite višak u ormaru i razmislite o tome da ga prodate na buvljaku, ili u second-hand shopu, kako biste smanjili pritisak na odlagališta otpada. Mnogi kažu kako je to i zgodan način štednje, jer taj novac možete uložiti u nešto drugo što vam treba.
