U svom godišnjem “PV Module Indexu”, kalifornijski testni centar za obnovljivu energiju RETC (Renewable Energy Test Center) ispitao je nove probleme u proizvodnji solarnog stakla i njegovom “ponašanju” u praksi. Otkriven je zabrinjavajući porast slučajeva spontanog pucanja stakla na solarnim pločama, ponekad čak i prije nego što se sustavi stave u pogon.
Teresa Barnes, voditeljica radne skupine za fotonaponsku pouzdanost i ponašanje sustava u Nacionalnom laboratoriju za obnovljivu energiju Ministarstva energetike SAD-a (NREL), izvijestila je o ovom problemu s kolegama: „Spontano lomljenje stakla primjer je uzroka kvara za koji prije nismo znali. Kada smo prvi put počeli proučavati pouzdanost solarnih panela prije sedam ili osam godina, znali smo samo za lomljenje stakla zbog vremenskih nepogoda, neodgovarajućeg postavljanja ili održavanja”, rekla je Barnes.
No ovo se promijenilo, jer NREL-ov tim za pouzdanost redovito prima izvješća o lomovima stakla u solarnim modulima koji se ne mogu pripisati izravnoj šteti uzrokovanoj održavanjem ili, primjerice, olujama. Istraživački tim je primijetio da se prosječna kvaliteta solarnog stakla s vremenom smanjuje. “Prethodno su moduli prolazili test statičkog opterećenja prema IEC 61215 s velikim faktorom sigurnosti. Danas prolaze samo jednostavni statički osnovni test, bez ikakvih većih sigurnosnih rezervi. Neki novi dizajni modula ne prolaze ni test minimalnog statičkog opterećenja”, rekla je Barnes.
Foto: CanvaTim NREL-a primijetio je da oštećenje stakla na solarnim pločama prolazi kroz sličan proces kao i na vjetrobranima automobila. Kada vjetrobransko staklo pretrpi štetu od udarca, često je vidljiva samo mala pukotina u obliku zvijezde. Međutim, kada se pojave ekstremni vremenski uvjeti s vrlo visokim ili niskim temperaturama, odjednom se pojavljuje velika pukotina po cijeloj površini. “Vjerujemo da bi slična dinamika mogla biti uzrok spontanog loma solarnog stakla”, rekla je Barnes.
Povećanje stope loma vjerojatno je posljedica trenda prema tanjim solarnim staklima, tvrde iz NREL-a. Mike Pilliod iz Central Tensiona, koji je držao predavanje na radionici o pouzdanosti solarnih panela koju ej organizirao NREL, primijetio je da svaki proizvođač može kaliti staklo na debljinu od tri milimetra. Što je staklo tanje, lakše se pojavljuju nedostatci koji njegovu ograničavaju čvrstoću. Ove nedostatke aktivno istražuje NREL kako bi razumio neke od potencijalnih zamki korištenja tankih stakala u fotonaponskoj proizvodnji.
Barnes je također upozorila ba bi uzrok sve češćih lomova mogla biti kombinacija učinaka. Moduli postaju sve veći, a okviri sve tanji. Svi ovi čimbenici dovode do “velikih, fleksibilnih modula” u kojima je sve više opterećeno sve tanje staklo.
