Solarnim 'autom' prešli skoro od 5000 km između istočne i zapadne obale SAD-a
Foto: Cannonball Sun Team

Solarnim ‘autom’ prešli skoro od 5000 km između istočne i zapadne obale SAD-a

Među automobilskim entuzijastima Cannonball Run je vrlo dobro poznat pojam. Radi se o ilegalnoj utrci ili prevaljivanju dionice od njujorške Red Ball Garage do hotela Portofino u Redondo Beachu u Kaliforniji u najkraćem vremenu. O Cannonball Runu već su snimljeni legendarni filmovi, a susreti s policijom, nedostatak sna, kratka zaustavljanja za odmor i litre energetskih pića obično su karakteristike ovakvih pokušaja da se prijeđe ruta od 4886 kilometara u rekordnom vremenu.

No u novom pokušaju prevaljivanja ove rute u prvom planu je bilo nešto sasvim drugačije – solarna energija. Trojica prijatelja su napravili i vozili automobil na solarni pogon ovom rutom diljem SAD-a te pritom postavili i prvi rekord za potpuno solarna vozila: 13 dana, 15 sati i 19 minuta.

Solarnim 'autom' prešli skoro od 5000 km između istočne i zapadne obale SAD-a
Foto: Cannonball Sun Team

Iako je to više od 300 sati sporije od 25-satnog rekorda postavljenog 2020. godine u modificiranom vozilu s motorom na unutarnje izgaranje, to je prvi put da je automobil na solarni pogon završio rutu.

Ovo nije prvi put da su Will Jones, Kyle Samluk i Danny Ezzo zajedno napravili solarni automobil, niti je prvi put da su pokušali dovršiti rutu od New Yorka do Kalifornije u takvom vozilu. Trojica mladih inženjera pokušala su izvesti isti pothvat 2021. , ali ih je kvar na kontroleru motora prisilio da prekinu svoje putovanje nakon malo više od 1000 kilometara. Ovoga puta je vozilo izdržalo do kraja.

Solarnim 'autom' prešli skoro od 5000 km između istočne i zapadne obale SAD-a
Foto: Cannonball Sun Team

Tim je naučio lekcije iz svog neuspjelog pokušaja i napravio je značajne promjene na novom vozilu. Upotrijebili su učinkovitije komponente kako bi vozilo učinili lakšim za 48 posto i napravili brojne druge modifikacije. Rezultat je bilo vozilo koje su nazvali Sunstrider. Sastojao se od zavarenih cijevi, valovite plastike (također poznate kao coroplast), raznih 3D tiskanih dijelova, paketa baterija od 320 ćelija, tri motora i osam solarnih panela. Tri kotača (dva straga i jedan sprijeda) zapravo su preuzeti s bicikla, no to se nije pokazalo idealnim izborom jer su se žbice stalno lomile.

Sunstrider je registriran kao motocikl u Michiganu, tako da je bio potpuno legalan za ceste, iako ga tim nije mogao voziti glavnim autocestama jer fizički nije mogao dovoljno brzo. Na nizbrdici duž Angeles Cresta prema Pacifiku, tim je razvio maksimalnu brzinu od 82 km/h.

Izgradnja vozila koštala je oko 12.000 dolara, a 90 posto je financirano vlastitim novcem. Prikupili su sredstva za pokrivanje smještaja i hrane dok su putovali diljem zemlje i prihvatili sponzore za druge nepredviđene troškove.